DEIZE
Diçionäio italian-zeneise
spennare
v. tr.
-
levare le penne spennaggiâ
[spenaˈdʒaː]
Coniugazioni
spennaggiâ
Indicativo
Presente
- mi spennaggio
- ti ti spennaggi
- lê o/a spennaggia
- niatri spennaggemmo
- viatri spennaggiæ
- liatri spennaggian
Imperfetto
- mi spennaggiava
- ti ti spennaggiavi
- lê o/a spennaggiava
- niatri spennaggiavimo
- viatri spennaggiavi
- liatri spennaggiavan
Futuro
- mi spennaggiò
- ti ti spennaggiæ
- lê o/a spennaggià
- niatri spennaggiemo
- viatri spennaggiei
- liatri spennaggian
Congiuntivo
Presente
- che mi spennagge
- che ti ti spennaggi
- che lê o/a spennagge
- che niatri spennaggemmo
- che viatri spennaggiæ
- che liatri spennaggian
Imperfetto
- che mi spennaggesse
- che ti ti spennaggesci
- che lê o/a spennaggesse
- che niatri spennaggescimo
- che viatri spennaggesci
- che liatri spennaggessan
Condizionale
- mi spennaggieiva/spennaggiæ
- ti ti spennaggiësci
- lê o/a spennaggieiva/spennaggiæ
- niatri spennaggiëscimo
- viatri spennaggiësci
- liatri spennaggieivan/spennaggiæn
Imperativo
- spennaggia ti!
- spennaggemmo niatri!
- spennaggiæ viatri!
Participio passato
- m. s. spennaggiou
- m. p. spennaggiæ
- f. s. spennaggiâ
- f. p. spennaggiæ
Gerundio
- spennaggiando