arrampicare
v.intr.
-
arrampinâ [araŋpiˈnaː]
arrampicarsi
v.pron.
-
arrampinâse [araŋpiˈnaːse]
Esprescioin commun
- arrampicarsi sugli specchi
çercâ di attesti
Coniugaçioin
arrampinâ
Part. pass. arrampinou
Ger. arrampinando
Ind.
Pres.
- mi arrampiño
- ti t’arrampiñi
- lê o/a l’arrampiña
- niatri arrampinemmo
- viatri arrampinæ
- lô arrampiñan
Impf.
- mi arrampinava
- ti t’arrampinavi
- lê o/a l’arrampinava
- niatri arrampinavimo
- viatri arrampinavi
- lô arrampinavan
Fut.
- mi arrampiniò
- ti t’arrampiniæ
- lê o/a l’arrampinià
- niatri arrampiniemo
- viatri arrampiniei
- lô arrampinian
Conz.
Pres.
- che mi arrampiñe
- che ti t’arrampiñi
- che lê o/a l’arrampiñe
- che niatri arrampinemmo
- che viatri arrampinæ
- che lô arrampiñan
Impf.
- che mi arrampinesse
- che ti t’arrampinesci
- che lê o/a l’arrampinesse
- che niatri arrampinescimo
- che viatri arrampinesci
- che lô arrampinessan
Cond.
- mi arrampinieiva/arrampiniæ
- ti t’arrampiniësci
- lê o/a l’arrampinieiva/arrampiniæ
- niatri arrampiniëscimo
- viatri arrampiniësci
- lô arrampinieivan/arrampiniæn
Imper.
- arrampiña ti
- ch’o/a l’arrampiñe lê
- arrampinemmo niatri
- arrampinæ viatri
- arrampiñan lô