riscuotere
v.tr.v.intr.
-
scheuve [ˈskøːve]
Coniugaçioin
scheuve
Part. pass. scheusso
Ger. scuvendo
Ind.
Pres.
- mi scheuvo
- ti ti scheuvi
- lê o/a scheuve
- niatri scuvemmo
- viatri scuvei
- lô scheuvan
Impf.
- mi scuveiva
- ti ti scuveivi
- lê o/a scuveiva
- niatri scuveivimo
- viatri scuveivi
- lô scuveivan
Fut.
- mi scuviò
- ti ti scuviæ
- lê o/a scuvià
- niatri scuviemo
- viatri scuviei
- lô scuvian
Conz.
Pres.
- che mi scheuve
- che ti ti scheuvi
- che lê o/a scheuve
- che niatri scuvemmo
- che viatri scuvei
- che lô scheuvan
Impf.
- che mi scuvesse
- che ti ti scuvesci
- che lê o/a scuvesse
- che niatri scuvescimo
- che viatri scuvesci
- che lô scuvessan
Cond.
- mi scuvieiva/scuviæ
- ti ti scuviësci
- lê o/a scuvieiva/scuviæ
- niatri scuviëscimo
- viatri scuviësci
- lô scuvieivan/scuviæn
Imper.
- scheuvi ti
- ch’o/a scheuve lê
- scuvemmo niatri
- scuvei viatri
- scheuvan lô