DEIZE
Diçionäio italian-zeneise
supporre
v. tr.
-
presumere suppoñe
[syˈpuŋˑe]
Coniugazioni
suppoñe
Indicativo
Presente
- mi suppoño
- ti ti suppoñi
- lê o/a suppoñe
- niatri supponemmo
- viatri supponei
- liatri suppoñan
Imperfetto
- mi supponeiva
- ti ti supponeivi
- lê o/a supponeiva
- niatri supponeivimo
- viatri supponeivi
- liatri supponeivan
Futuro
- mi supponiò
- ti ti supponiæ
- lê o/a supponià
- niatri supponiemo
- viatri supponiei
- liatri supponian
Congiuntivo
Presente
- che mi suppoñe
- che ti ti suppoñi
- che lê o/a suppoñe
- che niatri supponemmo
- che viatri supponei
- che liatri suppoñan
Imperfetto
- che mi supponesse
- che ti ti supponesci
- che lê o/a supponesse
- che niatri supponescimo
- che viatri supponesci
- che liatri supponessan
Condizionale
- mi supponieiva/supponiæ
- ti ti supponiësci
- lê o/a supponieiva/supponiæ
- niatri supponiëscimo
- viatri supponiësci
- liatri supponieivan/supponiæn
Imperativo
- suppoñi ti!
- supponemmo niatri!
- supponei viatri!
Participio passato
- m. s. suppòsto
- m. p. suppòsti
- f. s. suppòsta
- f. p. suppòste
Gerundio
- supponendo