supporre
v.tr.
-
presumere suppoñe [syˈpuŋˑe]
Coniugaçioin
suppoñe
Part. pass. suppòsto
Ger. supponendo
Ind.
Pres.
- mi suppoño
- ti ti suppoñi
- lê o/a suppoñe
- niatri supponemmo
- viatri supponei
- lô suppoñan
Impf.
- mi supponeiva
- ti ti supponeivi
- lê o/a supponeiva
- niatri supponeivimo
- viatri supponeivi
- lô supponeivan
Fut.
- mi supponiò
- ti ti supponiæ
- lê o/a supponià
- niatri supponiemo
- viatri supponiei
- lô supponian
Conz.
Pres.
- che mi suppoñe
- che ti ti suppoñi
- che lê o/a suppoñe
- che niatri supponemmo
- che viatri supponei
- che lô suppoñan
Impf.
- che mi supponesse
- che ti ti supponesci
- che lê o/a supponesse
- che niatri supponescimo
- che viatri supponesci
- che lô supponessan
Cond.
- mi supponieiva/supponiæ
- ti ti supponiësci
- lê o/a supponieiva/supponiæ
- niatri supponiëscimo
- viatri supponiësci
- lô supponieivan/supponiæn
Imper.
- suppoñi ti
- ch’o/a suppoñe lê
- supponemmo niatri
- supponei viatri
- suppoñan lô