DEIZE
Diçionäio italian-zeneise
spaventare
v. tr.
-
inspaximâ
[iŋspaʒiˈmaː] mette poia
[ˈmetˑe ˈpwiːa]
spaventarsi
v. pron.
-
inspaximâse
[iŋspaʒiˈmaːse] mettise poia
[ˈmetise ˈpwiːa]
Coniugaçioin
inspaximâ
Indicativo
Presente
- mi inspaximo
- ti t’inspaximi
- lê o/a l’inspaxima
- niatri inspaximemmo
- viatri inspaximæ
- liatri inspaximan
Imperfetto
- mi inspaximava
- ti t’inspaximavi
- lê o/a l’inspaximava
- niatri inspaximavimo
- viatri inspaximavi
- liatri inspaximavan
Futuo
- mi inspaximiò
- ti t’inspaximiæ
- lê o/a l’inspaximià
- niatri inspaximiemo
- viatri inspaximiei
- liatri inspaximian
Conzontivo
Presente
- che mi inspaxime
- che ti t’inspaximi
- che lê o/a l’inspaxime
- che niatri inspaximemmo
- che viatri inspaximæ
- che liatri inspaximan
Imperfetto
- che mi inspaximesse
- che ti t’inspaximesci
- che lê o/a l’inspaximesse
- che niatri inspaximescimo
- che viatri inspaximesci
- che liatri inspaximessan
Condiçionale
- mi inspaximieiva/inspaximiæ
- ti t’inspaximiësci
- lê o/a l’inspaximieiva/inspaximiæ
- niatri inspaximiëscimo
- viatri inspaximiësci
- liatri inspaximieivan/inspaximiæn
Imperativo
- inspaxima ti!
- inspaximemmo niatri!
- inspaximæ viatri!
Partiçipio passou
- m. s. inspaximou
- m. p. inspaximæ
- f. s. inspaximâ
- f. p. inspaximæ
Gerundio
- inspaximando