Conseggio pe-o patrimònio linguistico ligure

Conseggio ligure

DEIZE

Diçionäio italian-zeneise

spaventare

v. tr.
  1. inspaximâ [iŋspaʒiˈmaː]

    mette poia [ˈmetˑe ˈpwiːa]

spaventarsi

v. pron.
  1. inspaximâse [iŋspaʒiˈmaːse]

    mettise poia [ˈmetise ˈpwiːa]

Coniugaçioin

inspaximâ

Indicativo

Presente

  1. mi inspaximo
  2. ti t’inspaximi
  3. lê o/a l’inspaxima
  4. niatri inspaximemmo
  5. viatri inspaximæ
  6. liatri inspaximan

Imperfetto

  1. mi inspaximava
  2. ti t’inspaximavi
  3. lê o/a l’inspaximava
  4. niatri inspaximavimo
  5. viatri inspaximavi
  6. liatri inspaximavan

Futuo

  1. mi inspaximiò
  2. ti t’inspaximiæ
  3. lê o/a l’inspaximià
  4. niatri inspaximiemo
  5. viatri inspaximiei
  6. liatri inspaximian

Conzontivo

Presente

  1. che mi inspaxime
  2. che ti t’inspaximi
  3. che lê o/a l’inspaxime
  4. che niatri inspaximemmo
  5. che viatri inspaximæ
  6. che liatri inspaximan

Imperfetto

  1. che mi inspaximesse
  2. che ti t’inspaximesci
  3. che lê o/a l’inspaximesse
  4. che niatri inspaximescimo
  5. che viatri inspaximesci
  6. che liatri inspaximessan

Condiçionale

  1. mi inspaximieiva/inspaximiæ
  2. ti t’inspaximiësci
  3. lê o/a l’inspaximieiva/inspaximiæ
  4. niatri inspaximiëscimo
  5. viatri inspaximiësci
  6. liatri inspaximieivan/inspaximiæn

Imperativo

  1. inspaxima ti!
  2. inspaximemmo niatri!
  3. inspaximæ viatri!

Partiçipio passou

  1. m. s. inspaximou
  2. m. p. inspaximæ
  3. f. s. inspaximâ
  4. f. p. inspaximæ

Gerundio

  1. inspaximando